 |
 |
|
|
Sjeveroistocni cosak Bosne odavno se zove Semberija. Hamdija Kresevljakovic je smatrao da je naziv Semberija u vezi sa rodom osmanske vojske koji se, kako navodi zvao zemberi (strijelci). Rijec zemberek je perzijskog porijekla i znaci: opruga, spirala. Prema Abdulahu Skaljicu, to je neka vrsta puske ili topa sa zemberekom. Prema tome naziv Semberija mogao je postati samo u osmansko vrijeme, ne prije prve polovine 16. stoljeca, a smatra se da su u tom kraju zivjeli vojnici janjicari - zemberdzije. Bijeljina, grad u Semberiji, spominje se prvi put u vrijeme Osmanskog Carstva 1634. god. kao sjediste kadiluka. Evlija Celebi ostavio zapis: Kasaba Bijeljina je vojvodaluk (i) pasin domen (hass) na teritoriju zvornickog sandzaka (...) Ta kasaba nalazi se na vrlo plodnom i zitorodnom velikom polju koje obiluje travom i vodom. Ona ima pet mahala, sa pet stotina lijepih, daskom pokrivenih kuca, prizemnih i na sprat. U svakoj kuci ima ziva voda. U bascama na hiljade divnih pticijih melodija osvjezavaju ljudsku dusu i okrjepljuje covjecije zdravlje. Od svih dobrih kuca je veliki odzak Alipase Cengica, koji je pokriven rubinskim i crvenim crijepom. To je dobar dvor (...) tako da mu u svoj Bosni nema ravna. U blizini tog saraja nalazi se jedan gaj u kome se ogromna stabla uzdizu do neba (...) Klima je prijatna i tu ima svakovrsnog voca koje je na glasu. Bijeljinsko utvrdjenje sastojalo se od sarampova - hendeka, odnosno rova sa palisadama (parmakluk) oko kamenih objekata: dzamije sultana Sulejmana Drugog i hamama koji je bio kraj dzamije. Osim toga, tu su bile i dvije spahijske kule nastale u 17. stoljecu. Austrijanci su u septembru 1716. god. napali Bijeljinu, ciji su stanovnici pruzili jak otpor. Kako nisu imali tvrdjave, branili su se iz dzamije i hamama koji su bili ozidani od tesanog kamena. Neprijatelj je topovima znatno ostetio obje te zgrade. A jednu je spahijsku kulu lagumom djelomicno razorio, a drugu ostetio. Bijeljina je tada pala pod vlast Austrije, koja je grad napustila tek 1739. godine, poslije jos jednog austro-osmanskog rata. Poslije ponovnog uspostavljanja osmanske vlasti u Bijeljini opet nije bio sagradjen utvrdjeni grad nego je onaj sarampov obnovljen, Takav je sarampov bio i u Janji. Za vrijeme osmanske uprave Bijeljina je bila poznata po velikom broju trgovaca i obrtnika raznih specijalnosti. Godine 1868. Bijeljina je spojena telegrafskom zicom sa Tuzlom i Sarajevom. Bijeljinu je u vrijeme srpsko-osmanskog rata 1876./87. god. opsjedale jedinice srbijanske drinske vojske. Ta drinska vojska (20.000 pripadnika) najprije je zauzela Mali Zvornik i Sakar, a zatim je preko Bujuklica ade presla na ovu stranu i napala Bijeljinu. Zahvaljujuci jakom otporu i dobroj organizaciji Bosnjaka i osmanske vojske, srbijanske jedinice pretrpjele su gubitke i morale su se povuci neobavljena posla.
Najstariji sigurni pomen naselja Bijeljina nalazi se u jednom dokumentu Dubrovackog arhiva na latinskom jeziku u zbirci Lamenta de foris, tom 20, pagina 71. Dan 3. mart 1446. god |
|
|
|
||
|
||
|
||
|
||
|
||
