 |
 |
|
|
KRVAVI BAJRAM SEMBERIJE Ibadet - Ramazan. Pisem. Misli naviru i svaka bi da udje u ove redove. Boze dragi, da li ce iko uspjeti zapisati sve ove muke sto nevini narod bosnjacki prolazi. A strah me od nezapisanog. Svijet kao i da ne postoji. Postojimo samo mi, zrtve i zlocinac ili zlocinci, kako se uzme. Pisali su i drugi, i opet nedovoljno. Moramo ponavljati sto cesce. I pamtiti sve. Bio je 30. mart 1992. Negdje iza ponoci, snazna eksplozija razbudi usnuli grad. "Istanbul" sestoro povrijedjenih. 1. aprila 1992. Bijeljina je gorjela. Vrata pakla su otvorena. Djavoli se ljube nad mrtvim tijelima nevinih Bosnjaka, Albanaca i Hrvata. Svi su tu. Biljana i Arkan,Jovanovic, Kicanovic, Novakovic, Mauzer. Elita zlocinaca. Od okupacije Bijeljine naglo je povecan broj oboljelih od koje se umire. Infarkt, otkazali bubrezi i sl. Pilakusa posebno. Iako najopasnije mjesto u gradu, ljudi dolaze da sahrane svoje mrtve. A mjesta sve manje. Cetnici sto otese kuce i stanove u Bogdanovica naselju, pocesto i zapucaju sa balkona i prozora, po dzenazi i haremu. Da prekrate put do otetog, porusise ogradu i nisane u haremu.
...Prodje tako i godina dana od okupacije semberske ljepotice. Do tada jos uvijek uspravni, kao nijemi svjedoci, stajase munare pet dzamija. Iako ranjene sa bezbroj metaka obijesnih bezboznika - stajase i prkosise. Ali ne i za bajram 13 marta 1993. god. Padaju bijeljinske dzamije i najstarija medju njima - Atik - dzamija. Nikad ih nikakva sila nije rusila do ova sada. To govori sve... ...Tako se jedni dokopase inostranstva, a najveci dio bio bi razmjenjen ili poslat u Tuzlu. Goli, bosi, izgladnjeli, i iscrpljeni bolestima i terorom su tjerani preko minskih polja na Majevici. Ipak, sreca. Tuzla je slobodarska... Jednom zapisah. Bijeljina, to je onaj grad na Drini i nije na Drini, na Savi i nije na Savi. U pitomoj i zelenoj Semberiji. Samo ime asocira na bjelinu, cistotu i djevicansku nevinost. A danas, ruse je satiru. A ona negdje po okolnim mahalama, skrivena ceka. Ljubomorno cuva i njeguje svoje Bijeljince! I bi tako dok bi Bijeljinaca, Bosnjaka. Danas ih nema, ili ih ima za dva autobusa, a mozda ni toliko... ...Niti ima sevdaha i sevdalinki. A opet ko da je tu u oblak pretvoren moj narod bosnjacki i lebdi cist i bijel uz Drinu i Savu, nad svojom Semberijom. Afan Komsic. |
|
|
|
||
|
||
|
||
|
||
|
||
